VATROGASCI – ISTINSKI HEROJI DANAŠNJICE

Vatrogasci su istinski heroji koji se na požarištima do zadnjeg atoma snage bore s vatrom.

Vatrogasci su često na intervencijama izloženi visokim rizicima opasnim po život.

Brojna istraživanja ukazuju da je vatrogastvo jedno od najstresnijih zanimanja .

No, najčešće završe sa površinskim ozljedama i uglavnom se radi o reakcijskom konjuktivitisu, prekomjernom udisanju dima i lakšim ili težim opeklinama ruku i nogu.

Vatrogasci su u duplo većoj vjerojatnosti obolijevanja od posttraumatskog stresnog poremećaja u odnosu na ostalu populaciju.

Kod djelatnika profesionalnih vatrogasaca najstresniji događaji su tijekom intervencija kada je smrtno stradao ili teško ozlijeđen njihov kolega, ako su ozlijeđeni bliski članovi obitelji kolega, a pogotovo ako prisustvuju teškoj ozlijedi ili smrti djeteta.

Vatrogasci ne gase samo požare.

Zbog sve učestalijih vremenskih nepogoda, često dolazi do potrebe ispumpavanja vode iz podrumskih, poslovnih, stambenih prostorija.

Prioriteti ispumpavanja su vode iz javnih ustanova kao npr. bolnice, domovi zdravlja, vrtići.

Vatrogasci su jedna od najvažnijih interventnih službi i često se nose sa najtežim čak i nezamislivim situacijama.

Uvijek su tu i pomažu nam u svakojakim situacijama, od požara stana ili automobila, do teških prometnih nesreća, provaljivanja, spašavanja u teškim uvjetima…

No, iako se u svom radu susreću sa stotinama vrlo stresnih situacija i nimalo ugodnih prizora, o tome uglavnom moraju šutjeti.

Naime, ako priznaju da imaju psiholoških problema, to će vrlo vjerojatno značiti kraj njihove aktivne vatrogasne karijere.

Kada se radi o eksploziji, akcidentu s opasnim tvarima, osobi koja ne može izaći iz pokvarenog dizala, prometnoj nesreći, ekološkom zagađenju ili bilo kakvoj drugoj nesreći, nećete pogriješiti ako nazovete vatrogasce.

Ako neka od intervencija nije u njihovoj nadležnosti, Vatrogasni operativni centar proslijedit će informaciju nadležnoj službi, a može Vam dati i dragocjene upute u pogledu daljnjeg postupanja.

Ne ustručavajte se nazvati vatrogasce ako smatrate da je nekome potrebna pomoć.

Kroz ruke vatrogasaca godišnje prođe dvjestotinjak i više mrtvih tijela.

Često znaju reći da ima vojnih postrojbi koje u svojoj karijeri ne vide toliko mrtvih kao oni u jednoj godini.

Samo iz stanova godišnje izvuku oko 130 tijela.

To su uglavnom stariji ljudi koji umru doma i onda danima nitko ne dojavi njihovu smrt.

Tu su i požari u kojima godišnje strada od sedam do deset ljudi, ali i prometne nesreće u kojima nailaze na užasne prizore .

Vatrogasci se različito nose s nakupljenim stresom.

Neki tako posve potiskuju sjećanja, dok drugi sve pamte i točno znaju što su u kojem stanu ili na kojoj lokaciji radili.

Svatko ima drugačiji obrambeni mehanizam, ali nitko ne reagira najbolje.

Psiholozi kažu da je jedini ispravan način rješavanja takvih problema razgovor sa psihologom, no njima to često nije jednostavno.

Naime, prema hrvatskim zakonima, vatrogasci svake dvije godine moraju na liječnički pregled, gdje dokazuju svoju tjelesnu i psihičku spremnost na obavljanje tog zahtjevnog posla.

Ne prođu li, odnosno čak i ako se požale na psihološke probleme, prijete im financijske poteškoće i gubitak posla.

Tako vatrogasac koji se požali na PTSP riskira da ga se “skine” sa intervencija, odnosno rasporedi na neoperativno radno mjesto, što automatski znači gubitak dodatka na opasnost i smanjenje koeficijenta plaće odnosno – manja primanja.

U borbi za egzistenciju i kakav-takav standard, vatrogasci se tada opredjeljuju za šutnju.

Neki vatrogasci pomoć pokušavaju pronaći kod psihologa izvan sustava.

Ponekad niti to nije lako jer uputnicu za psihologa mora ispisati njegov liječnik obiteljske medicine koji je dužan jednom godišnje potvrditi da se pacijent ne liječi od psihičkih bolesti.

Nažalost, skupe privatne psihološke i psihijatrijske tretmane malo tko si može priuštiti.

Zbog težine i prirode posla, vatrogasci se vrlo često tijekom svog radnog vijeka suočavaju sa akutnim traumatskim stresnim reakcijama, što su zapravo normalne reakcije na nenormalni događaj.

Međutim, u Hrvatskoj ne postoji dovoljna psihoedukacija vatrogasaca o stresu, traumi i metodama samopomoći u ovakvim situacijama.

Nažalost,još uvijek postoji značajna doza srama i stigme koja se kod takvih djelatnika vezuje uz potrebu za psihološkom pomoći.

Vatrogasci se nose sa stresom na različite načine,ali najčešće kroz crni humor.

Odnosno, vatorgasci su skloni praktičnim šalama jer znaju da je smijeh najbolji lijek za stresne situacije.

Najnormalnija potreba svakog ljudskog bića je da nakon većeg stresa ili traume ima potrebu za emocionalnim rasterećenjem.

Vatrogasci to često nesvjesno rade kroz spontana okupljanja kolega nakon težeg kriznog događaja gdje se razgovara o samom događaju.

U takvim situacijama često se koristi cinizam i crni humor, što je zapravo prirodni mehanizam obrane od teških životnih situacija .

Nekoliko važnih savjeta

Poučite djecu o požarima, i kako pozvati 193,
Redovito čistite dimnjake i kontrolirajte plinske i električne instalacije,
Ne čuvajte zapaljive tekućine i eksplozivna sredstava na tavanu i podrumu,
Ne ostavljajte bez nadzora uključene kuhinjske uređaje,
Osigurajte pristup zgradama vatrogasnim vozilima i puteve za evakuaciju ljudi,
Spašavanje osoba ima prednost pred gašenjem,
Izbjegavajte dim, izlaganjem dimu gubite svijest,
Gasite iz udaljenosti od oko 5 metara,
Ne otvarajte naglo vrata, držite se što niže podu, tj. u sagnutom položaju,
Na otvorenom prostoru gasite niz vjetar,