SUDBINA

Sudbina je, prema narodnom vjerovanju, sila koja određuje život svakog pojedinca i od koje se ne može pobjeći.

Sudbina je ono što je nekom predodređeno, pogotovo najznačajniji događaji u životu, uključujući trenutak i način na koji nastupa smrt .

Događaji koje čovjeka snalaze smatraju mu se dosuđenim, a ono željeno koje i pored uloženog truda ostaje neostvareno, smatra se nesuđenim.

Po definiciji, sudbinsko je ono što je izvan našeg utjecaja.

Neovisno da li stoga što nas je zaskočio slučaj ili što smo pod utjecajem sila koje su izvan naše kontrole.

Pojam sudbine je igrao ključnu ulogu u stoičkoj filozofiji.

Stoici su smatrali da mudar čovjek treba da prihvati svoju sudbinu, ma kakva ona bila, umjesto da pokušava da joj se opire.

Vaša sudbina je već predodređena i vi ste odgovorni za to u kojem pravcu ide vaš život.

No, postoji mnogo vanjskih faktora koji utječu na naš život, pri čemu neki od njih mogu imati i presudan utjecaj .

Mnogi vjernici smatraju da Bog, prije nego što se ljudi rode, određuje božanskom voljom sve što će im se dogoditi.

Između ostalog i duljinu njihova života te hoće li biti muškarci ili žene, bogati ili siromašni, nesretni ili sretni.

Kaže se da je sve to u Božjim mislima ili je zapisano u nekoj knjizi prije nego se čovjek rodi.

Stoga, kad se desi neka nevolja, nije ništa neobično da vjernik kaže “mektub” — pisano je!

Smatra se da Bog, budući da sve unaprijed zna, mora odrediti i tko će mu biti poslušan, a tko neposlušan.

Tako mnogi sljedbenici vjeruju da još i prije nego što se neka osoba rodi, Bog je već odredio

da li je ona određena za vječno blaženstvo u Raju ili će primiti vječnu osudu.

Po tomu je svakomu već unaprijed, čim se rodi, određeno što će u životu biti i na koji će način skončati.

To znači da je uzaludno truditi se izmijeniti svoj životni tijek.

Otuda se u narodu može čuti misao: «Kako ti je zapisano, tako će ti i biti».

Ako bismo to prihvatili onda moramo kazati da ljudski život nije ništa drugo nego jedan tunel u koji rođenjem uđemo, a smrću iziđemo.

Bez obzira koliko intenzitet naših doživljaja bio dinamičan, ipak sudbina nas vodi k određenom cilju.

Drugim riječima rečeno, ne postoje životna raskrižja na kojima ćemo mi svojevoljno odabrati stranu kojom ćemo krenuti dalje.

Sve to u konačnici rezultira zaključkom da čovjek nije potpuno slobodno biće.

Jer ako mu je već netko ili nešto odredio, odnosno odredilo, što će se s njim dogoditi u sutrašnjici, onda mu je oduzeta sloboda.

Ako čovjek nije slobodan onda nije ni odgovoran za svoja djela.

Umjesto njega odgovornost leži na onomu tko ili što, mu je propisao kojim će mu smjerom život ići.

Dakle, čovjek nije ništa drugo nego rob – rob svoje sudbine.

Dublji pogled na život i pažljivije promatranje istog dovode do nepobitnog zaključka da ne postoji tako nešto kao što je nezgoda ili slučajnost.

Ništa se ne događa slučajno.

Sve što se dogodi, dogodilo se jer je tako trebalo biti.

Previše je tu situacija uključeno koje se sve moraju savršeno poklopiti da bi dovele do nečega što se treba dogoditi, a da bi to bila tek puka slučajnost.

Slučajnost je samo naziv koji ego daje događajima i okolnostima koje nije bio u stanju predvidjeti i koje on sam ne može sagledati ni razumjeti.

Ali ono što je toliko veličanstveno i zapanjujuće u svemu tome je činjenica da se sve te situacije združuju u jednoj potpunoj prirodnoj lakoći da se čini kao da je riječ o spontanom odvijanju.

Sve je toliko harmonično da se nekome tko to ne promatra dublje od pojavne razine , sve to može činiti kao čista slučajnost.

I tu se miriš sa sudbinom i prepuštaš uzde kontrole u njezine ruke.

ONO ŠTO TREBA BITI, BIT ĆE, BEZ OBZIRA NA TO KOLIKO TI TO POKUŠAVAO SPRIJEČITI ILI UTJECATI NA DRUGAČIJI ISHOD.

ONO ŠTO NE MORA, NEĆE, BEZ OBZIRA KOLIKO SE TI TRUDIO ISPROVOCIRATI TO.

Stoga, jedino što možeš učiniti je prepustiti se toj višoj volji Milosti koja je šira od ega.

Truditi se imati povjerenje da će stvari i okolnosti koje su za najveću dobrobit tvoje duše uvijek nekako pronaći svoj put do tebe.

Ono što trebaš čuti, biti će ti rečeno, na ovaj ili onaj način.

Ono što trebaš vidjeti biti će ti pokazano.

Život će te bez greške dovesti u situaciju da to vidiš.

Ljude koje trebaš upoznati ćeš sresti, mjesta na kojima trebaš biti ćeš se naći; nikoga i ništa nećeš moći slučajno “promašiti”.

U svakom si trenutku upravo ondje gdje trebaš i biti.

Nekako, postaje i zabavno ne znati što će biti, jer kad ne stvaraš projekcije, više si usidren u sadašnjosti.

Jednostavno dopuštaš da ti se svaki novi dan otvori svjež sa svim mogućim prilikama i iskustvima i da te iznenadi svojom raskošnom paletom jedinstvenosti.

Ne možeš mijenjati sudbinu, ne možeš utjecati na događaje, ali možeš na svoj vlastiti doživljaj života!

Zato, pusti sudbinu da radi svoj posao i ne obaziri se previše na nju.

Samo uvijek budi svjestan – u treptaju oka sve se može promijeniti.

Zato, oprosti uvijek i ispričaj se kad treba.

Jer nikad ne znaš kada možda više nećeš imati tu priliku opet.

“ Sudbina vodi one koji na nju pristaju, a vuče one koji joj se protive. ”

— Seneka