MUZIKOTERAPIJA
Muzikoterapija ili glazbena terapija je metoda liječenja glazbom.
Muzikoterapija najčešće se koristi u psihijatriji.
Terapijsko korištenje glazbe i njezinih elemenata (zvuk, ritam, melodija, harmonija itd.) u svrhu postizanja fizičkih, emocionalnih, mentalnih, društvenih i kognitivnih potreba pokazalo je izvanredne rezultate.
Dokazano je da se liječenje glazbom s uspjehom primjenjuje i u drugim granama medicine:
- neurologiji,
- ginekologiji,
- onkologiji,
- pedijatriji,
- kardiologiji,
- endokrinologiji,
- fizikalnoj medicini,
- rehabilitaciji,
- kod osoba koje imaju poremećaj spavanja
- kod osoba koje pate od nekih oblika duševnih i tjelesnih poremećaja.
Pažljivo se bira glazba za opuštanje koja bolesniku pomaže u smanjenju stresa i anksioznosti, kao i u lakšem prihvaćanju novonastalih životnih uvjeta.
Osobe koje u njoj sudjeluju saznaju više o sebi samima i tako ostvaruju bolje zdravlje i kvalitetniji život.
Liječenje glazbom poboljšava kvalitetu života.
Glazba je duboko ukorijenjena u nama te na nas utječe različito.
Može nas smiriti, poticati, utješiti, uzbuditi, pomoći da se uskladimo i organiziramo.
Osnovni zadatak muzikoterapije je liječenje te ublažavanje i prevencija duševnih i tjelesnih poremećaja.
Primjenjuje se kod bolesnika sa svrhom :
- upravljanje stresom,
- ublažavanje bolova,
- izražavanje osjećaja,
- poboljšanje pamćenja,
- poboljšanje komunikacije,
- promicanje fizičke rehabilitacije,
- povećanje zadovoljstva životom,
- opuštanje i smirivanje.
Muzikoterapiju provode muzikoterapeuti.
Muzikoterapeuti procjenjuju emocionalno i fizičko zdravlje, socijalno funkcioniranje te komunikacijske sposobnosti kroz glazbene reakcije.
Imaju zadatak osmisliti seanse muzikoterapije na temelju potreba klijenta primjenjujući muzičku improvizaciju, receptivno slušanje glazbe, skladanje pjesama, analizu teksta pjesme, muzičke nastupe i učenje kroz glazbu.
Sudjeluju u interdisciplinarnom planiranju tretmana, procjeni i praćenju učinaka.
Muzikoterapeuti provode glazbeno-pedagoški pristup kroz govor, pokret, ples, ritam, pjevanje i sviranje u kojem je ritam najvažniji dio terapijskog procesa.
Druga metoda je terapija slobodnom improvizacijom .
To je improvizacija bez glazbenih pravila gdje pacijent i terapeut zajedno dijele glazbeno iskustvo stvarajući glazbu korištenjem instrumenata.
Muzikoterapeut je odgovoran da se u muzikoterapijsku intervenciju iz definiranog popisa skladbi uključi samo ona glazba koja po svojim elementima (tempo, ritam, dinamika, harmonija…) ima značajke tzv. opuštajuće glazbe.
Klijenti za vrijeme trajanja muzikoterapije često steknu određene muzičke vještine, poput intonacije, ritmičke kontrole, svjesnosti o muzičkoj formi, manipulativnoj kontroli itd.
Muzikoterapija nije zamjena za glazbeno obrazovanje.
Bolesnici dolaze na muzikoterapiju dvaput tjedno.
Tretman se odvija individualno ili u manjim skupinama po tri bolesnika.
Svaki bolesnik tijekom tretmana putem slušalica sluša određenmuzički program od 20 do 30 minuta.
Soba za muzikoterapiju treba biti prirodnog osvjetljenja, ugodne sobne temperature te izolirana od vanjske buke. To je preduvjet da se bolesnik opusti, a njegova pažnja usmjeri na aktivno slušanje glazbe.
Terapeut tijekom tretmana uvodi bolesnika u program slušanja skladbi te promatra i bilježi psihofiziološke promjene u ponašanju tijekom i nakon slušanja glazbe.
Muzičke sposobnosti nisu nužne kako bi osoba sudjelovala u muzikoterapiji i kroz tretman razvijala svoje vještine.
Svi stilovi glazbe mogu biti korisni u poticanju pozitivnih promjena u ponašnju klijenta.
Preferencije osobe, okolonosti, potrebe i ciljevi tretmana, pomažu muzikoterapeutu u odabiru glazbe koju će koristiti u terapiji.
Svi stilovi glazbe su korisni u poticanju pozitivnih promjena u ponašnju klijenta.
Preferencije osobe, okolonosti, potrebe i ciljevi tretmana, pomažu muzikoterapeutu u odabiru glazbe koju će koristiti u terapiji.
Terapija se provodi dva mjeseca.
Muzikoterapija je u početku bila namijenjena samo odraslima.
Kasnije se počela koristiti i u radu s djecom i to prije svega na djecu s posebnim potrebama.
Muzikoterapija se provodi i s djecom koja nemaju neke izraženije poteškoće.
Skupna muzikoterapija primjenjuje se kad se u aktivnosti istovremeno nastoji uključiti veći broj djece.
Smatra se da je individualni pristup puno bolji zato što se radi fleksibilno.
Poželjno je da se radi bez unaprijed strogo određenih faza terapije gdje se može više pažnje posvetiti potrebama djeteta.
Ako je u pitanju skupna muzikoterapija, glazbeni terapeut najčešće svira glasovir ili gitaru, a djeca sviraju na instrumentima koje mogu držati u rukama (štapići, zvečke itd.).
Ova metoda terapije posebno korisnom pokazala se kod djece i odraslih s autizmom jer potiče razumijevanje i izražavanje emocija, te terapijske procese u komunikaciji.
Vole ju i indigo djeca !
Dosadašnji rezultati pokazali su pozitivan učinak na samoprocjenu zdravstvenog stanja bolesnika kao i na vlastite strategije nošenja s bolešću.
Za primjenu muzikoterapije potrebna je edukacija.
Hrvatska udruga muzikoterapeuta okuplja profesionalne muzikoterapeute iz cijelog svijeta koji provode edukacije za muzikoterapiju.
Komentiranje je zatvoreno.