Alkoholizam – bolest ili slabost volje ?
ALKOHOLIZAM
Alkoholizam je kronična i dugotrajna bolest ,tj. ovisnost o alkoholnim pićima.
Alkoholičar je osoba, koja je dugotrajnim konzumiranjem istog, postala ovisna o alkoholu.
U nje su se uslijed toga, razvila zdravstvena (psihička ili fizička) oštećenja .
Naravno,simptomi moraju biti utvrđeni.
Ne smiju se samo pretpostavljati i na temelju anamneze o prekomjernom pijenju zaključivati da bolesnik boluje od alkoholizma.
Dijagnoza alkoholizma postavlja se na temelju podataka simptoma bolesti .
Tkđ. nakon liječničkoga pregleda, laboratorijskih pretraga (hematoloških i biokemijskih) te raznih upitnika.
Simptome najčešće opisuju članovi obitelji.
Postoji teza da je alkoholizam slabost volje, ma koliko god se znanost pokušavala potruditi dokazati da je to bolest jer osnova je osvješćivanje problema .
Svi mi imamo nekakve neosviještene traume iz prošlosti pa nismo svi narkomani, alkoholičari, pušači, masovni ubojice itd. No ipak, teza ostaje samo teza.
Alkoholičara se vrlo lako može prepoznati već po izgledu.
Kronični alkoholičar obično ima trajno crvenilo lica i nosa te izgleda starije no što odgovara njegovoj životnoj dobi.
Obloženi jezik, drhtanje razmaknutih prstiju ispruženih ruku, ogrebotine i ožiljci na koži uslijed ozljeđivanja u opitim stanjima, daljnji su znaci alkoholne bolesti.
Od svih simptoma najznačajnija promjena je promjena osobnost u alkoholičara.
Alkoholičar negira ili umanjuje svoje pijenje, nalazi različita opravdanja zašto pije, krivi druge što pije ili / i bježi od suočavanja s alkoholnim problemima .
Pati od grižnje savjesti i osjećaja srama. Osamljuje se, izbjegava društvo i gubi prijatelje.
Često gubi radno mjesto. Sve više gubi interes za zbivanja oko sebe.
Osjeća samosažaljenje zbog narušenih međuljudskih odnosa. Često postaje neprijateljski raspoložen i sumnjičav prema članovima obitelji.
Ljubomoran na suprugu te može iskazivati agresivno ponašanje bilo prema bližnjima ili prema osobama iz šire okoline.
Interesira ga samo alkoholno piće .
Alkoholizam jest bolest ovisnosti u koju spadaju i druge vrste ovisnosti, primjerice, o drogama, pušenju duhana, o slatkišima i dr. Žudnja koju alkoholičari osjećaju za alkoholom može biti vrlo jaka; jednaka potrebi za hranom.
Alkoholičari imaju problema u radnom, socijalnom i obiteljskom funkcioniranju, a mogu imati i niz zdravstvenih problema kao što su ciroza jetre, hipoglikemija, bubrežna oboljenja, oštećenje mozga i srca, gastritis i upala gušterače, impotencija kod muškaraca, povećana opasnost od raka grla, jednjaka, želuca, gušterače i gastrointestinalnog trakta.
Zlouporaba alkohola i ovisnost o alkoholu se javljaju neovisno o spolu, rasi ili nacionalnoj pripadnosti. Općenito gledano, veći je broj muškaraca s alkoholom uzrokovanim problemima nego što je to slučaj kod žena. Problemi vezani uz prekomjerno pijenje alkohola najčešće se javljaju u adolescentnoj dobi, kao i u mlađih odraslih osoba (između 18. i 28. godine).
Fiziologija alkohola u žena je nešto drugačija nego u muškaraca.
To je stoga što tijelo žene sadrži manje vode a više masti od muškog organizma.
Žene zato brže osjećaju tegobe nastale prekomjernim pijenjem u odnosu na muškarce, pa ista količina alkohola različito djeluje na muškarca, u usporedbi s istom količinom alkohola u žena.
S obzirom na to da se alkohol miješa s tjelesnim tekućinama i vodom u organizmu, uzeta količina alkohola postaje više koncentrirana u ženinu tijelu u odnosu na tijelo muškarca.
Zato su preporučene granice pijenja u žena niže nego u muškaraca.
Kod žena prije nastaje ovisnost o alkoholu, brže nastaju tjelesne komplikacije prouzročene alkoholizmom.
Alkoholičar će nastaviti piti usprkos ozbiljnim obiteljskim i zdravstvenim problemima, kao i problemima sa zakonom, te postojanju drugih bolesti i oboljenja.
Kao što je već rečeno,alkoholizam je kronična bolest, a rizik za njegov razvoj uključuje i postojanje genetske predispozicije kao i način i stil življenja.
Ovisnost o alkoholu, odnosno šire prihvaćen naziv alkoholizam, je bolest koja uključuje sljedećih šest simptoma, a to su:
- žudnja – snažna želja ili hitna potreba za pićem,
- gubitak kontrole – nemogućnost prestanka pijenja jednom kad se s njime započelo,
- fizička ovisnost – nakon prestanka pijenja javlja se pojačano znojenje, tremor (drhtanje), tjeskoba, mučnina i drugi poremećaji,
- tolerancija – potreba za pijenjem sve većih količina alkohola da bi se postiglo odgovarajuće stanje, (učinak) u organizmu, koji se prije postizao unosom manjih količina alkohola.
- Zanemarivanje obitelji, radnih i drugih obveza i interesa
- Nastavak pijenja unatoč spoznaji o njegovoj štetnosti
Ovisnost o alkoholu se može i mora liječiti.
Liječenje je vrlo kompleksno.
Obuhvaća provođenje individualne i grupne psihoterapije, obiteljske terapije, kao i primjenu lijekova te redovite odlaske u klub liječenih alkoholičara.
Potrebno je konzumirati vitamine koji najčešće nedostaju bolesniku u organizmu.
Predlažu se dijete bogate vitaminima i bjelančevinama.
Zbog čestih oboljenja organizma, daju se simptomatski lijekovi za specifična oboljenja poput
ciroze jetre, oštećenja sluznice želuca ili crijeva.
Prekidanje dugoročne ovisnosti može izazvati delirium tremens – stanje koje uključuje nekontrolirano drhtanje, grčeve, paniku i halucinacije.
Ovo je opasno stanje koje se mora pravodobno liječiti, jer u određenim slučajevima može imati i smrtni ishod.
Program liječenja se provodi u posebnim institucijama; putem bolničkog ili vanbolničkog tretmana, koji traje oko mjesec dana.
Važno je da se nastavlja sa daljnjim postupcima u rehabilitacijskom programu kluba liječenih alkoholičara tijekom sljedećih,minimalno pet godina.
Uz podršku članova obitelji i sredine u kojoj žive, te prihvaćanje i sudjelovanje u svome liječenju, mnogi mogu prestati piti i ponovno izgraditi novi i sretniji život.
Što učiniti kako biste alkoholičara potaknuli da započne liječenje?
- Prestati skrivati problem alkoholizma i negirati ga.
- Pravodobno odabrati trenutak i započeti intervenciju.
- Budite određeni i izravni.
- Potražite informacije o liječenju i pomoći.
- Stvaranje mreže podrške.
Budući da je pijenje alkoholnih pića uglavnom prihvaćen oblik ponašanja, u liječenju se mora postići novi stil življenja koji zahtjeva dugotrajno i ustrajno sudjelovanje alkoholičara u liječenju (5-10 godina).
Promjene osobnosti nastale sekundarno tijekom razvoja alkoholizma koje se očituju u smanjenoj kritičnosti prema pijenju i problemima nastalima zbog pijenja, ne mogu nestati “preko noći”.
Nažalost, ne mogu se niti “preko noći” popraviti narušeni obiteljski odnosi ili povratiti poljuljani ugled na radnom mjestu i u društvu.
Svaki život je vrijedan i uloženi trud se uvijek isplati.
Osnova liječenja alkoholičara je jačanje njegove motivacije za apstinenciju i promjenu načina života i poticanje samoodgovornosti za uspjeh liječenja, čime se sprječava povratak obliku ponašanja koji je bio prisutan tijekom pijenja.
Komentiranje je zatvoreno.